Dakle, čovek je tek pre nepunih sto godina počeo u velikim količinama da, zajedno sa šećerom koji sadrže, unosi veće količine žitarica, a njega varenje jako brzo pretvara u glukozu koju telo veoma loše podnosi i može čak predstavljati otrov ukoliko njena doza u krvi pređe dozvoljenu granicu! Tada pankreas počne da proizvodi insulin koji tera naše ćelije da apsorbuje glukozu dok se njen nivo u krvi ne stabilizuje. Međutim, kada se pretera, pankreas prestaje normalno da radi i dolazi do dijabetesa.
Unos integralnih umesto obrađenih i samim tim osiromašenih žitarica donekle smanjuje taj rizik jer zbog svog sadržaja vlakana usporava varenje ali opšte smanjenje unosa povrća i voća taj rizik održava isto koliko i povećani unos skroba kroz mahunarke i krompir koji nam je došao tek u 18. veku iz Amerike. Čoveku koji se konvencionalno hrani, skrob daje 60 % svih dnevnih kalorija, a on se pretvara u čist šećer čim dođe u dodir sa pljuvačkom, odnosno brže nego kocka šećera! Uz skrob, tu je i gluten koji izaziva upale i oštećuje organe za varenje i na taj način remeti apsorpciju korisnih sastojaka iz hrane. Tako je put do bolesti otvoren!
Promeni li se neadekvatna ishrana, problemi, bolovi i bolesti nestaju! Ishrana koja je prilagođenija čoveku i njegovim potrebama isključuje ili znatno smanjuje unos mlečnih proizvoda i žitarica koje sadrže gluten dok su dozvoljeni: voće (10%), proteini životinjskog porekla ukoliko nisu obrađeni na previsokim temperaturama, i dobre masnoće (20%), koštunjavi plodovi, zrnevlje, klice i samoniklo bilje (30%), povrće (40%).
Dugo već je ljudima usađen stav da povezuju meso i masnoće sa viškom holesterola i gojaznošću ali nijedna studija nije mogla da uspostavi vezu između njih jer najmanje tri četvrtine holesterola proizvodi naše telo koje još i više skuplja masnoće ukoliko je „izgladnjeno“ neunošenjem mesa i masnoća, koji inače doprinose da se oseća sitost.
Dugo već se propagiraju proizvodi sa 0% masnoća, a oni su puni skrivenih šećera, brašna, veštačkih zgušnjivača koji goje i remete metabolizam i apetit, jer izazivaju isprve veliki porast ali ubrzo potom još veći pad šećera u krvi i daju znak telu da je opet gladno!
Ali zato više nije tajna da se uporedo sa takvom zdravstvenom politikom (koju lobira industrijska poljoprivreda) pojavila epidemija gojaznosti, dijabetesa, hroničnih, kardiovaskularnih i malignih bolesti. Čovek je danas mnogo gladniji nego što je bio nekada jer je uvučen u kolo koje ga tera da kroz namirnice sve više konzumira skrivenih šečera, a zna se na primer, jer o tome studije jesu urađene i to su potvrdile, da
preterano unošenje šećera vodi u depresiju.
Izaći iz tog kola možete mnogo lakše nego što mislite! Smanjite što više unos šećera u korist proteina i masnoća jer tako će vaše telo zadržati mnogo manje masnoća i imaćete mnogo veći i stvaran osećaj sitosti. Pri tome, obilato koristite lisnato povrće. I uvek imajte na umu da je daleko uputnije jesti hranu čije poreklo, način proizvodnje i gajenja poznajete, što naravno nije lako, ali to je danas sve češće cena zdravlja.
Autor: Katarina Trajković
Napomena: "Svi naši tekstovi su informativnog karaktera. Pre primene iznetih obaveštenja i preporuka, posavetujte se sa Vašim lekarem."