Maslina meni

SLADAK ŽIVOT

SLADAK ŽIVOT
Datum objave: 23.12.2015.
Kategorija: Zdrava hrana

Život naravno može biti svih mogućih „ukusa“ ali koji će preovladati zavisi isključivo od vas samih. Ako zavisi od vas onda je to naravno vaša odgovornost. A da li možete biti odgovorni za nešto što ne zavisi od vas? Ne, jednostavno ne možete te zato pokušajte takve pojave „filozofski“ da shvatate. Ali ono za šta jeste odgovorni je vaš odnos prema životu i svemu što ga čini. Često zauzmemo neki stav jer smo tako naučeni ili tako navikli umesto da se prvo preispitamo ali mi ipak tu fazu u formiranju stavova, to jest odnosa, olako preskačemo. To se naravno tiče i ishrane, oblasti u kojoj iskustvo igra ogromnu ulogu, ali i ona u kojoj najlakše podilazimo sebi.

Ljudi imaju veoma različite potrebe u ishrani, ali pitanje je da li su te potrebe stvorene ili izvorne? Najbolji način da to otkrijete je da vodite računa o tome kako se i mentalno i fizički osećate posle određene vrste ili kombinacije hrane. Ako ne možete da pamtite, jednostavno zapisujte. Da, sve to zahteva vreme ali je potrebno da biste doprineli svom zdravlju, kvalitetu života i međusobnim odnosima. Ako želite ravnotežu u svom životu, morate se uravnoteženo i ponašati, hraniti, kretati, spavati... Morate se prilagođavati svojim stvarnim potrebama, zato je osnovno da razumete kako je najvažnija osoba sa kojom morate redovno i dovoljno razgovarati: vi sami. A da li ste znali da i ishrana može u svemu ovome da vam pomogne? I verovali ili ne, jedan od naših najčešćih i najžešćih gospodara i kradljivaca naše preko potrebne ravnoteže je... šećer!

Nećete nikad više pogledati neki slatkiš, „slaniš“ ili „energetsko“ piće na isti način kad budete shvatili zašto šećer ima toliku privlačnost. Naše putovanje počinje u bazi mozga gde se nalazi jezgro (lat. Locus coeruleus), plavičasto od bakra koje se u njemu nalazi, a koji je potreban za proizvodnju noradrenalina, supstance odgovorne za budnost, pažnju, koncentraciju, opreznost i koja se obilnije luči u slučaju problema, opasnosti ili pretnje kako bi izazvao stanje pripravnosti koje se potom udružuje sa povećanjem spremnosti mišića, ubrzanim disanjem i energetskim „gorivom“ koje čine šećeri i masnoće. Noradrenalin ubrzava naše nagone, ali budući da je čovek savršena mašina (ukoliko je naravno ne pokvarimo) ona ima i kočnicu, a to je neurotransmiter serotonin, za čije je sintetisanje neophodan insulin. Najveći deo lične ravnoteže zavisi od usklađenosti između ovih organskih supstanci, a znate li ko nju u našem mozgu remeti? Opet šećer!

Kada se unose spori šećeri, glukoza sporo ulazi u krv i postepeno podiže i potom spušta insulin na razumni nivo. Tako je učinak serotonina trajan te je mozak, u stvari mi sami, zadovoljeni i umireni. Unose li se brzi šećeri, brzi porast glukoze u krvi podiže prekomerno nivo insulina, a oko dva sata kasnije, glukoza se u krvi spušta ispod normale, što uzbunjuje noradrenalin dok učinak serotonina slabi. Kao kod uzimanja droge, efekat šećera je jak i trenutan, ali brzo opada. Ali nevolja je u tome što mozak onda traži „drugi krug“ i na taj način šećer preuzima kontrolu nad nama, i može čak da dovede do gubljenja svake granice u ponašanju i delovanju.

Različita istraživanja (među ostalima, najznačajnija su vodili Dr Žan-Pol Kirte, Predsednik Društva za medicinu ishrane, član Njujorške Akademije nauka i Mari Asberg, švedski psihijatar sa Karolinškog instituta koja se bavi ovom problematikom još od 1976. godine) potvrđuju da šećer može preuzeti kontrolu nad našim mozgom do te mere da se promeni naša psiha! Šećer nas čini agresivnijim, grubljim, opasnijim, a oko 30 % ljudi može dovesti do izmenjenih stanja svesti! Dokazano je da nizak nivo serotonina kod depresivnih pacijenata vodi ka kriminalnom ponašanju, samoranjavanju i samoubistvima tri puta više nego kod takvih pacijenata sa normalnim nivoom serotonina.

Sreća je što je taj proces moguće obrnuti. U studiji sa delikventima koju su ovi stručnjaci sproveli se značajnim smanjenjem unosa brzih šećera došlo do smanjenja kriminalnih ponašanja, agresije, krađe, tuče od 60 do 80 % u odnosu na ranije, a u jednoj školi u Danskoj, u gradu Aarhus su izbacivanjem energetskih pića, čipsa, slatkiša, koka-kole sa jelovnika postigli značajno smanjenje broja konfliktnih situacija, odsustvovanja sa časova i... bolje rezultate u školi! U velikom broju istraživanja je dokazano da postoji direktna veza između onog što jedemo i kako se ponašamo! Kao i alkohol, duvan, kompulzivna kupovina... gospodar šećer nas odvraća od ostvarivanja naših najdubljih želja i odnosa i sprečava nas da istrajemo na putu ka pravim vrednostima.

Sada kada razumemo o kakvom se mehanizmu koje dovodi do zavisnosti od šećera radi, možemo promeniti i navike u ishrani. Reaktivnu hipoglikemiju koja proizilazi iz prekomernog unošenja brzih šećera lako možemo regulisati izbacivanjem svih brzih šećera i razumnim unošenjem sporih na njihovo mesto, a njihov izbor je veoma raznovrstan: od svih vrsta sušenog povrća, tikvica, graška, kukuruza, kestenja, bundeve preko koštunjavog i svežeg voća do crne čokolade sa najmanje 70 % kakaa. Treba znati i da svo povrće menja svoj glikemijski indeks kuvanjem, što znači na primer da možete pojesti 5 sirovih šargarepa ili jednu kuvanu, a i jednim i drugim ste uneli po istu količinu šećera. Zato jedite puno više sirovog povrća i dajte mašti na volju pri pravljenju salata!

                          

Treba da razumemo još nešto: govori se o sporim i brzim šećerima ali je puno ljudi u zabludi kada namirnice svrstava u jednu ili drugu grupu. Zašto među gore navedenim namirnicama ne figuriraju integralne žitarice, krompir, testenine – koje za sobom vuku i problem glutena između ostalog? Upravo zato što zajedno sa belim brašnom, belim šećerom, mlečnom čokoladom (čiji glavni sastojak nije ni mleko ni čokolada već šećer...), energetskim pićima, kolačima, slatkišima... ulaze u grupu brzih šećera! Da bi vas ubedili da ih izbacite iz ishrane, dodaćemo sledeće objašnjenje.

Kada se prekomerno koriste brzi šećeri, pankreas se „uznemiri“ i krene da proizvodi previše insulina čija je uloga da reguliše nivo šećera u krvi ali ga u stvari spušta ispod normale i dolazi do hipoglikemije. Telo onda pokušava da povrati taj nivo šećera stimulišući nadbubrežne žlezde koje će proizvesti dva hormona: adrenalin i srodne epinefrin i norepinefrin koji „uzbude“ mozak i dovode ga u hiperaktivno stanje. Ali pošto mozgu nedostaje šećer, on proizvede glutamat, neurotransmiter koji dovodi do razdražljivosti i nervoze koje onda sprečavaju saznajne funkcije, proces učenja i sposobnost pojedinca da se kontroliše, a povećavaju agresivno ponašanje, depresiju, Alchajmerovu bolest, kao i „šanse“ za nastajanje gojaznosti, metaboličkog sindroma, dijabetesa, kardiovaskularnih problema i drugih nimalo slatkih bolesti!

 Nadamo se da smo uspeli da vas ubedimo da je ono što remeti ravnotežu i što vam je namanje potrebno za sladak život: šećer!

Autor: Katarina Trajković