Maslina meni

Ko ukusno a zdravo hoće, neka jede bobičasto voće

Ko ukusno a zdravo hoće, neka jede bobičasto voće
Datum objave: 23.07.2019.
Kategorija: Zdrava hrana

Leto je idealno godišnje doba za zdrave gastronomske poslastice, koje, pri tom i osvežavaju – kolače, napitke, sladolede, džemove, kompote, želee. Ako se pitate kako je sve ovo zdravo kada je i slatko, tajna je u sastojcima. Ako odaberete prave sastojke, dobićete i savršeni slatki užitak.
Šta je to što nam leto pruža u izobilju, a pršti i puca od vitamina, minerala i antioksidanasa?
Naravno, bobičasto voće, koje neki nazivaju i jagodasto, definišući ga kao sitno voće jagodastog ploda. Ako slučajno niste probali neku bobicu sa ovog našeg spiska, zadajte sebi to kao obavezan zadatak. Oduševićete se ukusima, mirisima i nutritivnim sastavom koje ove voćkice poseduju.

1. Brusnica (Vaccinium macrocarpon)
Potiče iz Severne Amerike, gde su domoroci još od davnina znali za njenu lekovitost, koristeći je i u ishrani, kao i za lečenje raznih boljki, ali i u religijske svrhe. U svom sastavu sadrži najviše vode (87%), ugljenih hidrata (12%), belančevina i masti (1%), kalijuma, fosfora, kalcijuma i mangana, gvožđa i malo natrijuma. Vitamina C ima u izobilju, kao i flavonoida i polifenoloida, a antioksidansi zauzimaju počasno i jedno od najvažnijih mesta njene sadržine. Tu spadaju: antocijanini (daju brusnici jarkocrvenu boju), kvercetol, selen, vitamin A, E i već pomenuti vitamin C. Takođe sadrži i vitamin B (tiamin), riboflavin, niacin i vitamin B6. Brusnica ima veoma učinkovito dejstvo kada su u pitanju urinarne infekcije izazvane ešerihijom koli, bakterijske i gljivične infekcije, čir na želucu, problemi sa zubima i desnima, pad imuniteta, dijabetes, očne bolesti. Izuzetna je prevencija kod kardiovaskularnih oboljenja, kao i različitih vrsta kancera (dojke, želuca i debelog creva). Takođe, poseduje detoksikujuća svojstva, leči dijareju i diuretik je. Oslobađa organizam od toksina, nadutosti i viška vode. Skorašnja istraživanja su utvrdila da brusnica pomaže u postizanju optimalnog bakterijskog balansa u kompletnom digestivnom traktu. Brusnica se u ovom slučaju ponaša slično kao probiotici koji se nalaze u kombuhi, kefiru i jogurtu, stvarajući zdravu stomačnu floru.


2. Ribizla (Ribes)
Iako su na našim prostorima najpoznatije crvene ribizle, postoje i bele i crne. Bele i crvene imaju kiselkasto-sladak ukus i osvežavaju, dok je crna ribizla gorka. Sadrže visoku koncentraciju vitamina C, belančevina, minerala, kao i antocijana (crna ribizla). Crvena ribizla je odličan izvor antioksidansa i minerala koji poboljšavaju kvalitet kože i kose. Pomaže u detoksikaciji tela i tako jača imunitet povećavajući otpornost na bolesti. Sadrži vitamin C, kao i gvožđe, koje pomaže kod anemije. Ribizla sadrži kalijum, koji je važan za zdravlje kardiovaskularnog sistema i kvalitetan rad celog organizma. Snižava krvni pritisak i prevenira rizik od moždanog udara. Ribizla je laksativ ali i diuretik koji podstiče eliminaciju mokraćne kiseline, pa se preporučuje obolelima od gihta ili reumatskih bolesti. Od ribizli se može praviti marmelada, džem, žele, sirupi, voćni sokovi, čajevi, kao i vino. Koriste se i u poslastičarstvu i u voćnim salatama.


3. Borovnica kultivirana (Vaccinium myrtillus)
Kod borovnica se koristi kako zreli plod tako i list. Plodovi su veoma zdravi jer sadrže obilje hranjivih materija: organske kiseline (posebno limunsku i jabučnu), vitamin C, tanine (to su prirodni biljni polifenoli čija je glavna karakteristika vezivanje i taloženje proteina), kompleks vitamina B, karoten, masna ulja (30% u semenkama) i proteine (oko 18% u semenkama). Listovi su riznica minerala (kalijum, natrijum, mangan, hrom, gvožđe, bakar), vitamina C, organskih kiselina, tanina, saponina itd.Treba napomenuti da pored domaće borovnice postoji i tzv. kamčastska borovnica. Dozreva prilično rano, već početkom maja. Plod je u obliku izdužene plavoljubičaste bobice, a ukus je sličan običnoj borovnici. Kao što je slučaj i sa domaćom borovnicom, i ova kamčatska se odlično slaže sa jelima od divljači i crvenih mesa. Koriste se i za proizvodnju voćnog vina, koje je izuzetno cenjeno zbog lekovitih svojstava i punoće ukusa.


4. Malina (Rubus idaeus)
Sočna, ukusna, mirisna, retko ko joj može odoleti, a često se smatra i kraljicom bobičastog voća. Malina je pogodna za sve vrste poslastica, za osvežavajuće sladolede, kremove i napitke, a najzdravija je kada se jede sveža. Energetska vrednost 100 g svežeg ploda maline iznosi oko 52 kcal/ 217 kJ. Od toga ima 86% vode, 1,2% proteina, 0,65% masti i 12% ugljenih hidrata. Izvrstan je izvor dijetetskih vlakana (6,5 g). Od vitamina poseduje vitamin C (26,2 mg, što čini 44% RDA), a od ostalih vitamina sadrži vitamine B kompleksa, vitamine E i K, ali u količinama ispod preporučenog dnevnog unosa. Antocijanini i polifenolna jedinjenja koja sadrži su moćni antioksidansi važni zbog antikancerogenih svojstava, te se tako malina treba često konzumirati kao prevencija i zaštita od mnogih bolesti, pa i kancera. Čisti krvne sudove i pomaže u gubitku kilograma, snižava visoku temperaturu, dok čaj od listova maline neutrališe alergijske osipe na koži, dok sok pomaže u borbi protiv groznice. Ketoni u malini zaslužni su za kontrolu glukoze u krvi te tako regulišu telesnu težinu i preveniraju dijabetes. Ulje od koštica maline se preporučuje kao letnja nega tela jer štiti od UV zračenja

.


5. Kupina (Rubus fruticosus)


Ako ste se skoro pitali šta je to što biste mogli super da uradite za sebe, da se osetite super i to superbrzo, odgovor je – konzumirajte kupinu. Ova čudotvorna voćka se smatra superhranom. Veoma opravdano. Između ostalog, kupine sadrže antioksidans elaginsku kiselinu (štiti od slobodnih radikala i usporava proces starenja time što podstiče proizvodnju kolagena), koja je otporna na visoke temperature pa ostaje prisutna svim poslasticama od kupine zadržavajući svoje lekovito svojstvo. Što se tiče minerala, u kupini su najzastupljeniji kalijum, gvožđe i magnezijum. Kupine se mogu pohvaliti i obiljem materija koje razaraju ćelije leukemije, visokim sadržajem dijetalnih vlakana, koja doprinose smanjenu rizika od pojave dijabetesa, divertikuloze (stanje u kom postoje kesasta proširenja sluzokože debelog creva - džepovi, divertikuli) a pri tome stvaraju osećaj sitosti, što ujedno pomaže u regulisanju telesne težine. Prirodno sadrže i salicilnu kiselinu (aktivan sastojak aspirina), koja ublažava bolove, reguliše povišenu temperaturu i ima protivupalna svojstva. Ovo voće takođe štiti vid i jača imunitet. Listovi kupine imaju antiseptička i protivgljivična svojstva i sastojke koji jačaju imunitet, a od njih se najčešće spravlja čaj koji ima brojna pozitivna dejstva (zaustavlja proliv, leči grip, prehladu, kašalj, leči usnu duplju i desni).


6. Jagoda (Fragaria)
Ako povremeno imate potrebu za detoksikacijom organizma, sjajan je recept veća porcija svežih jagoda uveče, naravno bez ikakvih dodataka. Jutro ćete dočekati čili, sveži i prepuni energije. Jagode su voće koje smeju da jedu i dijabetičari, a najlepše prijaju u toku letnjeg dana jer odlično gase žeđ. Veoma su bogate vitaminom C, jednim od najvažnijih antioksidanasa, kao i elaginskom kiselinom, koja sprečava prevremeni nastanak bora. Sadrže kalijum, vlakna, folnu kiselinu i imaju svega 28 kalorija po porciji. Benefiti jagoda na ljudski organizam su brojne, a neke od najvažnijih su: utiču na brži oporavak nakon bolesti, jačaju imuni sistem, pozitivno deluju na žuč i jetru, preveniraju bolesti želuca, umanjuju bolove i tegobe izazvane artritisom i reumom, leče anemiju, pomažu izbacivanje kamenja iz bubrega, smanjuju povišen holesterol i krvni pritisak.


7. Aronija (Aronia)


Osim što je sjajna za jačanje imuniteta i poboljšanje krvne slike, za aroniju kažu i da je prijateljica žena, jer eliminiše celulit već nakon mesec dana. Dovoljno je konzumirati 100ml soka od aronije svaki dan mesec dana ili ga kombinovati sa sokom od cvekle i rezultati neće izostati. Aronija je veoma otporna na niske zimske temperature i kasne proletnje mrazeve, kao i na bolesti (tako da se u toku uzgoja ne koriste pesticidi), a uspeva i na manje plodnom zemljištu. Plodovi, pored prirodne boje – antocijana (jedan od najjačih antioksidanasa), sadrži i vitamine A, B, C, P i minerale (kalcijum, kalijum, mangan, gvožđe, jod, fosfor, cink) koji su korisni za krvotok, uravnotežuju krvni pritisak, leče jetrene i želudačne tegobe, čir, migrenu, šećernu bolest, arterosklerozu i druge bolesti.


8. Ogrozd (Ribes grossularia)
Radi se o ukusnom bobičastom voću, bliskom srodniku ribizla, čije su bobice slične grožđu, ali su nešto veće i sfernog oblika. Može biti zelene, žute, crvene, narandžaste i crne boje, ovisno o sorti. Ogrozd je bogat izvor vitamina A i C (treba posebno naglasiti da u toku kuvanja ovaj sjajan plod ne gubi ništa od ovog vitamina), mangana, kalijuma kao i dijetetskih vlakana (čak 26% dnevne preporučene doze). U nešto manjim količinama sadrži pantotensku kiselinu, folate, tiamin, piridoksin, bakar, kalcijum, fosfor i magnezijum. Sadrži flavonoide, antocijane, antioksidantne polifenole. Lekovita svojstva ogrozda su brojna: jača imunitet, poboljšava rad želuca, bubrega i jetre, uklanja pesak u bešici, poboljšava pamćenje i koncentraciju, pomaže kod problematične kože, zaustavlja opadanje kose, uklanja teške metale iz organizma, pomlađuje i daje vitalnost, poboljšava vid, štiti od karcinoma, prirodni je antioksidans, štiti srce i krvne sudove. Često se koristi prilikom pripreme torta, pita ili pudinga, kao i sokova, džemova i sirupa. Takođe, može i da se osuši i da se od suvih plodova kuva ukusan i zdrav čaj.


9. Dren (Cornus mas)
Jedno od tri magična drveta naših predaka, pored hrasta i tise. Dren je, navodno, sađen na mestu na kom je podizana kuća, jer se verovalo da donosi porodici zdravlje i dugovečnost. Otuda i ona narodna izreka “Zdrav k’o dren”. U plodovima drena ima tanina, organskih kiselina, pektina, šećera, sluzi i glioksilne kiseline, a u kori ima i smole. Kod drena su iskoristivi kako plodovi, tako i list, kora, cvet, koštice u svežem ili suvom stanju. Koristi se za lečenje grla, anemije, boginja, bolesti bubrega, hemoroida, šećerne bolesti, za zaceljivanje rana. Naučna istraživanja u Rusiji su ustanovila njegovu izrazitu lekovitostnavodeći da plodovi, kora stabla i listovi imaju antimikrobiološko dejstvo, a da se meso plodova i ulje iz semenki može koristiti za obnovu tkiva, kako spoljašnjih tako i unutrašnjih. Sok, pekmez, čaj i drugi proizvodi od zrelih drenjina su vrlo prijatan lek za lečenje dijareje i drugih oboljenja organa za varenje.

10. Godži bobice (Lycium barbarum)


Ove bobice koje nazivaju još i “sretne bobice” i “crveni dijamanti” predstavljaju visokoenergetske plodove neobičnog ukusa, koji pomalo asocira na čokoladu.Raste na Himalajima gde se koristi već vekovimau ishrani, ali i kao lek. Godži bobice su bogate antioksidansima, aminokiselinama i esencijalnim masnim kiselinama.Sadrže više proteina nego zrno pšenice (13%), a značajan je i udeo vitamina E koji se retko se nalazi u voću, uglavnom je prisutan u semenkama i žitaricama. Ova superhrana sa zaslugom nosi to ime, jer godži bobiceimaju višestrukiuticaj na zdravlje čoveka: jačajuimunitet, usporavaju proces starenja organizma, sprečavaju nastanak tumora, povoljno deluju na kardiovaskularni sistem, regulišu rad urinarnog trakta, daju energiju, imaju antibakterijska i antiupalna svojstva, povećavaju plodnost kod žena, štite vid, doprinose lepoti kože, poboljšavaju cirkulaciju, štite od dijabetesa, pozitivno utiču na kvalitet spermatozoida, itd.


11. Dud (Morus)

Danas pomalo skrajnut u ćošak, kao otpisan sa prošlim vremenima, crni, crveni i beli dud je voćka koja je ranije bila mnogo više uzgajana, što zbog hlada, a potom i zbog preukusnog ploda. Stručnjaci tvrde da dud zaslužuje da se uvrsti u superhranu, jer sprečava starenje organizma i pomaže kod mnogih bolesti. Plodovi duda sadrže slobodne organske kiseline (limunska i jabučna), vitamine C, B, K, A, i E, gvožđe, kalijum, mangan i magnezijum, pektine i druge korisne supstance. Poseduju veliku količinu antioksidanata antocijanina. U lečenju se koriste plodovi, listovi i kora. U kulinarstvu dud se koristi kao bilo koje drugo voće –za spravljanje sokova, džema, sladoleda, sosova, kolača. Poznata je i rakija od duda, takozvana dudovača. U kineskoj medicini dud se smatra prirodnim tonikom za krv, pošto čisti i jača celi kardiovaskularni sistem.